Abstract
U poslednjih nekoliko dekada vise studija posvecenih percepciji novorodjencadi je ukazalo na to da cak i tek rodjena deca jesu osetljiva na nacin na koji se objekti pokrecu i na prirodu njihove interakcije. Da bi objasnili ranu pojavu ovakve osetljivosti na kauzalne odnose neki psiholozi zastupaju stanoviste da postoji urodjeno znanje vezano za objekte. Cilj ovog rada je da preispita ovakva nativisticka objasnjenja tako sto ce da preispita da li ova objasnjenja ispunjavaju uslove koji svaki mehanicisticki model mora da ispuni da bi bio uspesan. Craver je razvio nekoliko takvih kriterijuma kao i distinkciju izmedju odgovarajuceg mehanicistickog modela i mehanicisticke skice. Moj cilj je da pokazem da nativisticki modeli razvoja ne ispunjavaju ove kriterijume. Prvo, ti modeli samo delimicno a ne u potpunosti opisuju fenomen. Drugo, nativisti ukljucuju u opis fenomena odredjenu teoriju percepcije koja zahteva dodatnu empirijsku evidenciju i ne moze biti bezrezervno prihvacena kao tacna. Ja cu takodje argumentovati da je urodjeno znanje dobar kandidat za ono sto Craver naziva?praznim terminom? i da ce najverovatnije biti napusten. Novija istrazivanja koja su ispitivala intersenzornu percepciju ukazuju na to da je mehanizam odgovoran za rano opazanje kauzalnih odnosa najverovatnije deo nase najosnovnije fiziologije i da kao takav ne ukljucuje sofisticirane kognitivne strukture niti urodjeno znanje. Takodje, ova istrazivanja ukazuju na to da je standardna debata izmedju nativista i empirista pogresno postavljena i da bi je trebalo napustiti.