Abstract
Autor razmatra znacaj interkulturalnog sporazumevanja u epohi globalizacije i ukazuje na ulogu koju Gadamerova hermeneutika igra u ovom kontekstu. Autor prvo izlaze osnovne odlike globalizacije, uzimajuci u obzir Gidensovo shvatanje savremene epohe kao radikalizacije modernosti i Hajdegerovo tumacenje savremenosti kao doba dovrsavanja metafizike kao nihilizma. Autor istice da pitanje o uslovima mogucnosti interkulturalnog sporazumevanja postaje vazno pitanje filozofije u situaciji intenzifikacije medju-kulturalnih susreta. On zatim pokazuje da Gadamerova filozofska hermeneutika, posebno njen pojam delatno-povesne svesti, nudi prihvatljivu osnovu za objasnjenje mogucnosti dijaloga medju kulturama. Kako autor zakljucuje, hermeneutika na taj nacin afirmise znacaj etike konacnosti u savremenom svetu.