Kako bi odgovorili na ovo pitanje, moramo pojasniti na što se odnosi. Moramo doznati može li se »globalizacija« semantički dovesti u vezu s ideologijom. Ideologija označava cjelokupnost naših osobnih stavova, ideja i nazora temeljenih na znanju, iskustvu i osjećajima kojima percipiramo i interpretiramo svijet, naš položaj u njemu i cijelo društvo. Ako gledamo iz prosvjetiteljske perspektive, ideologiju smatramo vrstom predrasude koja dominira razumom. Zašto je ovo važno u kontekstu globalizacije? Općenito govoreći, globalizacijom se smatra proces stalnog međunarodnog povezivanja i (...) napretka u gotovo svim područjima života kao što su npr. ekonomija, politika, kultura i komunikacija. Ovaj pogled uključuje implicitno iskustvo promjene koja zahvaća ne samo naš okoliš, društvo i njegove institucije nego i nacionalne države i njihove građane. Okoliš i njegovi resursi su preduvjet za globalizaciju. Zbog procesa konstantne liberalizacije tržišta resursi se mijenjaju i, konačno, uništavaju. U članku ćemo razmotriti imaju li političke mjere moć vršenja kontrole nad ovim dijalektičkim mehanizmom. (shrink)

Jedan od izazova, koji proizlaze iz globalizacije kao multidimenzijskog fenomena, je mogućnost moralne integracije svijeta ili barem pronalaska vjerodostojnog zajedničkog temelja za smisleni etički dijalog. Prevladavanje moralnih fragmentacija modernog svijeta je još teže u svjetlu raznolikosti pogleda u moralnoj teoriji. Je li globalna etika uopće moguća imajući u vidu mnoga neslaganja o metaetičkim i normativnim pitanjima? Moralna teorija stoji pred izazovom pružanja upotrebljivog okvira za moralnu raspravu kao preduvjeta za moralnu integraciju. U svojoj posljednjoj knjizi, Robert Audi predlaže model pluralističkog (...) univerzalizma kao kombinacije većine povijesno utjecajnih moralnih teorija, točnije, etike vrijednosti, kantovske etike i utilitarizma. Tri središnje vrijednosti koje se zagovaraju su sloboda, pravda i sreća. U radu razmatram ovaj prijedlog i ukazujem na ulogu koju u njemu igra pluralistički intuicionizam. (shrink)

Razmatrajući pitanje globalizacije u kontekstu filozofije, tekst kreće u pomalo neočekivanom pravcu: ne promišlja o značenju i posljedicama procesa kojeg nazivamo ‘globalnim’ nego umjesto toga nastoji istražiti kakav je utjecaj globalizacije na filozofiju te teorijsku i literarnu produkciju. Umjesto pokušaja da odmah »misli globalizaciju«, tekst nastoji pokazati »što je globalizacija učinila mišljenju«. Za ilustraciju toga nastojanja uzet će se u obzir tri glavna područja koja treba istražiti: Afrika, Latinska Amerika i Indija. Ta su područja izabrana jer predstavljaju reprezentativne regije (...) tzv. »Trećeg svijeta« ili »Globalnog Juga«. Osnovna ideja, preuzeta od P. Hountondijija, jest da filozofska i teorijska produkcija oponašaju onu ekonomsku, a fortiori, zapravo predstavljaju isti proces, što je prikazano na mnoštvu primjera. Nadalje, tekst nastoji pokazati da se usprkos velikim razlikama u hermeneutičkim gledištima, geografskoj udaljenosti i sukcesivnoj tradiciji, cijela filozofska/literarna produkcija »Trećeg svijeta« suočava sa sličnom sudbinom, što može biti posljedicom njena strukturalnog pozicioniranja u suvremenom »sustavu svijeta«. Autori koji dolaze iz »perifernih« područja teorijske produkcije ne suočavaju se samo sa sličnim problemima, nego, kako je u tekstu pokazano, također dijele slične ideje o tome što se može učiniti kako bi se minimalizirala i izjednačila neravnoteža i asimetrična pozicija njihovih kultura. (shrink)

Tema je ovoga članka odnos između modernog procesa globalizacije i demokracije. Razmatranje započinje konceptom demokracije, njegovim različitim značenjima i raznim slojevima, zamkama i paradoksima, posljedicama i učincima, prednostima i nedostatcima u obzoru suvremenog života. Nakon uvoda u temu, članak ocrtava kratki povijesno-filozofijski pregled razvoja globalizacije od drevnih vremena do suvremenog svijeta. Žarište filozofskog gledišta jest ono dvojice značajnih autoriteta i nasuprotnih pristupa u procesu razvoja ‘svjetskog društva’ – Immanuela Kanta i Georga Wilhelma Friedricha Hegela. Kant je objasnio sredstva statusa ‘svjetskog (...) građanstva’ kao ‘prirodne svrhe’. Hegel je izložio nužnost razvoja svjetske povijesti do stanja globalne slobode. Pitanje: ugrožava li process stvaranja globalnog društva demokraciju u modernom svijetu – ključno je pitanje danas. Svi se slažu da globalizacijski proces oslabljuje područje autentičnog političkog djelovanja. Demokracija ima izvor u ‘polisu’ ili malome gradu- republici, te je simbol vladavine u maloj političkoj zajednici. Korak od demokracije polisa prema demokraciji nacionalen države bio je rezultat promjene od izravne prema predstavničkoj demokraciji. Prijelaz s nacionalne na supranacionalnu i globalnu politiku zahtijeva novu bitnu transformaciju demokracije. (shrink)

Jedna od njenih bezbrojnih definicija globalizaciju određuje kao dinamičan proces kojim su socijalne strukture modernizacije, poput kapitalizma, birokracije, visokorazvijene tehnologije i filozofije racionalizma i liberalizma ovladale svijetom. Uistinu u tome smislu liberalizam općenito prevladava kao zadani politički obrazac suvremene globalizacije. Vlade većine država promoviraju neoliberalnu politiku u odnosu na učinke globalizacije jednako kao što i utjecajne svjetske multilateralne ustanove redovito povezuju globalizaciju s liberalizacijom. Prvaci neoliberalne globalizacije ovladavaju također i trgovačkim krugovima, poglavito na novčanim tržištima te se množe među upravljačima (...) prekograničnih tvrtki. Poduzetničke udruge, kao i burzovni mas-mediji isto tako postaju tvrđave neoliberalizma koji općenito smatraju ortodoksnim pravcem globalizacijske politike. Drugim riječima, tako shvaćeni neoliberalni svjetonazor u posljednje se vrijeme bezpogovorno prihvaća kao neupitna istina koju »zdravi razum« nalaže. U tekstu se elaborira teza da neoliberalizam – vrsta filozofske, političke i ekonomske teorije znane i kao libertarijanizam, nametnuta kao prevladavajući teorijski pristup u suvremenoj globalizaciji – nema mnogo toga zajedničkog s idealom liberalne demokracije dobro uređena društva, koji izrasta iz dijametralno suprotnih ideja, aspekata i dimenzija liberalne filozofije. Socijalna filozofija liberalizma, razvijena u djelima Kanta, Hayeka, Dworkina i Rawlsa, promišlja koncepciju moderne liberalne demokracije, utemeljene na vladavini zakona, zaštiti ljudskih i građanskih prava, na idejama jednakosti, pravde i čestitosti. U tome smislu, programi »pozitivne diskriminacije« najnižih društvenih slojeva u potpunosti su sukladni s navedenom liberalnom filozofijom koja štiti individualna prava. S navedenih polazišta ekonomska i kulturna globalizacija trebaju biti podvrgnute jasnoj konceptualnoj analizi s normativnim zahtjevom za globalizaciju odgovornosti sa svrhom zaštite globalne budućnosti čovječanstva. Neka vrsta demokratske kontrole kao i vladavina prava jednako su tako nužni u našem globaliziranom svijetu. Središnja zadaća globalne politike – da zapriječi globalni kaos koji prijeti kao neizbježni učinak nekontrolirane globalizacije – implicira, među inima, i ustroj međunarodnog pravnog poretka s nekom vrsti globalne demokratske vladavine. No, glede izgradnje globalne demokracije i vladavine prava nadaje se odsudno pitanje na koje je teško dati odgovor: Kako ustrojiti politiku globalne vladavine u našem podijeljenom globaliziranom svijetu? (shrink)

Globalizacija nema alternativu. U temeljima procesa višestranog objedinjavanja svijeta koji se objelodanjuje u najnovije vrijeme leže tendencije evidentirane još u 19. stoljeću. Proces je u međuvremenu definitivno postao ireverzibilan, tako da su svi pokušaji njegova zaustavljanja unaprijed osuđeni na neuspjeh i mogu se usporediti sa svojedobnim otporima industrijalizaciji. Istovremeno se faktički lik globalizacije – bitno ovisan o neoliberalnoj ideologiji i o konstelacijama interesa i moći kojima spomenuta ideologija služi – u sve većoj mjeri očituje kao višestruko problematičan, a u (...) nekim dimenzijama i kao autodestruktivan. U tom se kontekstu kritičkom mišljenju, mogućem posredstvom produktivne suradnje filozofije i interdisciplinarnih i multidisciplinarnih pristupa kompleksnoj problematici globalizacije, nameće zadaća propitivanja mogućnosti emancipacije globalizacijskih procesa od njihovih današnjih neoliberalnih okvira i ograničenja, kako bi se profilirala alternativa faktičkom liku globalizacije. Važnu dimenziju te zadaće čini pitanje o odgovornosti, koje se, međutim, ne može primjereno postavljati ukoliko se ono svede na moralističku korekciju faktičkih konstelacijâ, koja odustaje od kritičkog propitivanja samih korijena autodestruktivnosti tih konstelacija.Die Globalisierung hat keine Alternative. In den Gründen des Prozesses der mehrseitigen Gleichschaltung der Welt, welches in der rezenten Zeit bekanntgemacht wird, liegen die Tendenzen, die noch im 19 Jahrhundert registriert worden sind. Der Prozess wurde letzlich irreversibel. Deswegen sind alle Versuche, die Globalisierung aufzuhalten sinnlose, wie ehemaligen Widerstände gegen Industrialisierung. Doch zeigt die faktische Gestalt der Globalisierung – die wesentlich durch die neoliberalen Ideologie und durch die Konstellationen diejeniger Mächte und Interessen determiniert wird, den diese Ideologie bedient – in die Höhe schießenden Anzahl von problematischen und gar selbstzerstörerischen Dimensionen. In diesem Kontext sollte das kritische Denken – das nur durch eine produktive Zusammenarbeit der Philosophie mit dem interdisziplinaren und multidisziplinaren Zutritt zur umfasenden Globalisierungproblematik möglich ist – die Aufgabe aufnehmen, die Möglichkeiten der Emanzipierung der Globalisierungprozessen von ihrer gegenwärtigen neoliberalen Rahmen und Begrenzungen überzuprüfen. Dadurch wird eine Alternative zur gegenwärtigen faktischen Gestalt der Globalisierung gebildet. Eine wichtige Dimension dieser Aufgabe stellt die Frage über die Verantwortlichkeit dar. Diese Frage darf doch keineswegs auf die moralistische Verbesserung der faktischen Konstellationen reduziert wird, sondern sollte die wirkliche Würzeln der selbstzerstörerischen Tendenzen dieser Konstellationen ernst im Betracht nehmen. (shrink)

Aspiracija za jedinstvenim upravljanjem svetom je stara koliko i sam svet. Ona u suštini proizlazi iz naše percepcije sveta kao jednog, bez obzira na sve razlike koje se u njemu takođe vide. U naše vreme ova percepcija je pojačana utiskom o sve većoj međuzavisnosti delova sveta, kao i osećajem da su razlike, ma koliko bile velike, sve manje važne u odnosu na ono što je isto ili bar slično u različitim delovima sveta. Ovaj osećaj jedinstva je još više pojačan percepcijom (...) potrebe, ili nužde, da se o važnim stvarima u svetu odlučuje i upravlja na jedinstven način, bez kolizija koje bi proces odlučivanja učinile neefikasnim ili nemogućim. Ali jedinstvo sveta bi trebalo da u sebi sadrži ideju ravnopravnosti, i neke načelne jednakosti. Međutim, uvidom u način na koji se ovaj proces unifikacije sveta stvarno odvija vidimo mnoge probleme. Neki od njih su za očekivati – problemi reprezentacije i pristanka na svetsku vlast koja bi bila odraz jedinstvene zakonodavne volje čovečanstva. Takva volja možda uopšte ne može da se konstituiše. Umesto nje imamo volju za hegemonijom koju prati ideja nejednakosti i manihejske podele sveta na naš i tuđi deo, kao i razne vrste pokušaja ukidanja onog uslova koji svakom zakonodavstvu daje njegov legitimet – a to je sloboda. Suočavamo se sa idejom da je, kao uslov mira i demokratije (šta god da to znači, ili što će značiti u bližoj i daljoj budućnosti) potrebno uspostaviti krutu nejednakost i rigidnu kontrolu svih različitosti u jednom zamrznutom stanju podele na povlašćene i obezvlašćene, na „dobre“ i „loše“ momke, kao da se svet sastoji od „momaka“. Ključni deo ove sheme je pretpostavka o univerzalnoj samerljivosti svega što život čini vrednim. Ta pretpostavka uniformiše i simplifikuje, smanjuje, svet, negirajući relevanciju i stvarnost razlikama koji sada predstavljaju stvarnost sveta. Zakoni više ne pretpostavljaju postojanje zakonodavne volje. U toj situaciji proizvodnja ogromne količine iluzorne sreće više liči na podmićivanje svetskog lumpenproletarijata, sa rizikom da celokupno čovečanstvo postane totalno ravnodušno prema svakoj posebnosti i svakoj vrlini, sasvim primereno svojoj novoj lumpenproleterskoj prirodi. (shrink)

The world has changed in the last few decades. While the enforcement of international issues may once have been undermined by differences in transnational institutions, the onset of globalisation has led to a greater willingness amongst states to cooperate with each other. It is suggested that this could be a positive development for, amongst other things, gradually tackling climate change, global poverty and the greater realisation of human rights. What is needed is a period of reflection of how far we (...) have come and how we can use this to change for the future. (shrink)

The law consists of both internal and external rules, but in both cases they regulate the behaviour of the subjects towards each other. This can be viewed from a phenomenological perspective in the sense that people have a drive to make sense of their world, and the rules that are developed essentially enable them to relate to the world in this way. If anything interferes with this drive, then it causes peoples’ existential upset. That is why the state both enforces (...) these rules between its own nationals, but also with regards to the outsiders. However, in doing so, the state must also be mindful of ensuring that it interprets the rules fairly. If it does not do so, then this may negate the purpose of law by causing the existential unrest. Although in the past this may have been done on a national basis, in that it has been necessary to maintain just the national values of a state in order to ensure that people could lead their lives, globalisation has altered the identity of people. They are no longer just national citizens, but also global citizens, and are increasingly relying on global values to fulfil their existential nature. (shrink)

U ovom clanku autor razmatra prakticne implikacije diskursa o postmoderni. On analizira postmodernu kao slozenu diskurzivnu figuru. U okviru diskursa o postmodern on razlikuje postmoderno stanje, postmodernizam i refleksiju postmodernog stanja. Poseban predmet o tome se raspravlja u ovom clanku jeste globalizacija i problem primene modernih projekta u istocnoevropskim drustvima, posebno u Srbiji. Ova drustva autor naziva objekt-drustvima, a njihovu varijantu moderne - istmoderna. Autorov odgovor na slozenost postmodernog stanja predstavlja koncept politike opstanka.

Procesi globalizacije događali su se mnogo puta u povijesti, daleko prije pojave riječi ‘globalizacija’ u drugoj polovici 20. st. Suvremena globalizacija podrazumijeva društvene, gospodarske i političke procese usmjerene na prelaženje državnih granica i stvaranje globalnog svjetskog poretka. No ona se ne smije svesti samo na to, budući da njeni procesi pogađaju sva područja ljudskog života i djelovanja: medije i komunikacije, gospodarstvo, politiku, pravo, kulturu, ekologiju, etiku, religije i crkve. Posljedice globalizacije jesu nova iskustva na društvenoj, političkoj i gospodarskoj (...) razini – povezivanje i umrežavanje kroz procese internacionalizacije i transnacionalizacije, kroz skupove poput G7 i Međunarodnog gospodarskog foruma u Davosu, ali i brojni društveni lomovi i gospodarska recesija. Globalizacija potiče religije na približavanje, na jačanje suradnje i na zauzimanje zajedničkog stava. Religije to i čine kroz postojeće zajedničke institucije, poput Svjetskog parlamenta religija i Svjetske konferencije religija za mir , tražeći nove oblike približavanja, dijaloga, solidarnosti, suživota, suradnje i ostvarenja etičkog konsenzusa, vodeći računa o zaštiti vlastitog identiteta u vremenu pluralizma i multikulturalnosti. Religije su svjesne da je etičko pitanje postalo pitanje planetarne odgovornosti koje zahtijeva globalnu etiku oko koje se trebaju složiti svi subjekti na svjetskoj razini, a u kojoj će čovjek biti aktivni subjekt. Kršćanske crkve uzimaju u obzir određene pozitivne zakonitosti procesa globalizacije tako da možemo govoriti o »kršćanskoj globalizaciji«. Kršćanstvo je od svojih početaka bilo usmjereno na određenu vrstu globalizacijskih procesa – daleko prije nego li se pojavio naziv ‘globalizacija’. Crkve su svjesne svoje zadaće zajednički braniti u vremenu globalizacije dostojanstvo svakog čovjeka, svake tradicije i kulture. One to čine preko brojnih postojećih međucrkvenih institucija na svjetskoj razini kao što su Ekumensko vijeće crkava , Ekumensko vijeće mladih u Europi . Katolička Crkva je od početka bila globalna i iz te je perspektive kroz stoljeća misijski djelovala. Nakon II. vatikanskog sabora to će djelovanje pojačati osnivanjem Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana koje je nastalo iz Tajništva za jedinstvo kršćana , zatim Svjetskog dana mladih i Caritasa internationalisa.Processes of globalization have been happening numerous times through history, long prior to the appearance of the word ‘globalization’ in the second half of 20th century. Modern globalization includes the social, economic and political processes headed to crossing national boundaries and creating a global world order. However, globalization cannot be attributed simply to that issue, for its processes deal with all dimensions of human life and activity: media and communications, economy, politics, law, culture, ecology, ethics, religions, and churches. The consequences of globalization are new experiences related to social, political and economical sphere – interconnection and networking through processes of internationalization and transnationalization, through the meetings of the members of G7 and International Economic Forum in Davos, and also the numerous social breaks and economic recession. Globalization inspires religions to aim at the approaching, the stronger cooperation and the intercession for the common attitude. For realization of this purpose religions act through the existing common institutions like The World Parliament of Religions and World conference of religions for peace , asking for a new way of approaching, dialogue, solidarity, coexistence, cooperation and realization of ethic consensus, taking into account the protection of its own identity in time of pluralism and multiculture. Religions are aware of how ethic question has become the question of world’s responsibility. That issue requires global ethical principles around which all subjects on the world scale are to agree with. In that global ethic the human being will be respected as an active subject. The Christian Churches take into consideration the certain positive lawfulness of globalization process, thus we can speak of “Christian globalization”. Christianity has been headed to globalization process from the earliest days of the faith – prior to the process has emerged known as globalization. The Churches became aware of its responsibility in order to protect in the time of globalization the dignity of every person, every tradition, and culture. The Churches respond to this phenomenon through numerous existing interchurch institutions on world domain such as The World Council of Churches , Ecumenical Youth Council in Europe . The Catholic Church from the beginning has been global and based on this perspective the Catholic Church through centuries has been carrying out its missionary work. After the Second Vatican Council the Catholic Church has strengthened its activity by establishing Pontifical Council for Christian Unity , which has emerged from Secretariat for Promoting Christian Unity , World Youth Day and Caritas internationalis. (shrink)

Istraživanje poimanja globalizacije u mnogim je svojim elementima slojevito i difuzno, pa nije jednostavno čak ni navesti sve sfere njene aplikacije, kao ni načine manifestiranja. Multidimenzionalnost određenja globalizacije otežana je i zbog toga što ona nije nekakvo stanje, već proces, pa su teškoće njenog opojmljenja povezane sa tematskim racionalnim odnosom prema samom tom procesu. Nakon analize najpoznatijih definicija globalizacije autor je zaključio da je ona u bitnom smislu povezana sa deteritorijalizacijom i reteritorijalizacijom socio-ekonomskog, političkog i kulturnog prostora. Globalizacija, drukčije (...) rečeno, donosi sa sobom zgušnjavanje tj. kompresiju kako prostora tako i vremena, što uzrokuje rast interpersonalnih veza i veću brzinu i protočnost komunikacije među ljudima. Konačno, globalizacija je, po autoru, kompleksan, ambivalentan pa i proturječan proces, koji omogućava širenje međuzavisnosti i produbljivanje socijalnih veza između različitih faktora u gotovo svim aspektima suvremenog života.The exploring of the concepts of globalization is, in many of its elements, multilayered and diffuse and therefore it is not simple even to list all of the spheres of its application, as well as the ways in which it manifests itself. Multidimensionality of the definition is made even more difficult due to the fact that globalization is not some kind of a state, but a process, so the difficulties of its conceptualization are related to the thematic rational approach to this process. Having analyzed the most famous definitions of globalization, the author concludes that the globalization in its substantiality is related to the de-territorialization and re-territorialization of socioeconomic, political and cultural space. In other words, globalization brings about the density i.e. compression of the space as well as the time, which results in the increase of interpersonal relations and greater velocity and flowability of communication among people. Finally, according to the author, globalization is a complex, ambivalent and also a controversial process, which enables the spread of interconnectedness and deepening of social relations among different factors in almost all aspects of modern life. (shrink)

In light of world globalization, three visions of the world order have been examined. The naive cosmopolitanism has been examined first and then rejected as being unrealistic because it overlooks the reasons for state pluralism in the international order. On this naive view, the world state is the only source of sovereignty and the individual is the only focal point of moral concern. Second subject matter of our investigation were Kantian and Rawlsian views which still defend the state-centered view on (...) international relations with peoples as a major subject of moral concern. However, on Rawls view, the principle of peoples' self-determination should be combined with the principles of universal morality which protect some individuals' fundamental rights thus enabling his theory to be classified into moderate liberal internationalism. Third, the idea of functional sovereignty as a foundation of the system of international sovereignty has been abandoned as being too unrealistic given recent tendencies in the world which associate the identities of individuals with cultures and civilizations rather than with practices and professions. Finally, some reasons have been given for preferring Rawlsian approach. The major reason is that there are close cultural ties between nations and their states and that this fact can contribute greatly to the resolution of coordination problem among states both internally and externally.. Pokusacemo, krecuci se u oblasti politicke normativne teorije, i to pre svega u okviru problema vezanih za analizu pojma suvereniteta drzave i teorije medjunarodnih odnosa, da na adekvatan nacin pojmovno odgovorimo na kulturne, politicke i ekonomske fenomene u svetu koji se u strucnoj literaturi, a i u javnosti uopste, cesto jednim imenom nazivaju "globalizacija". Razmotricemo pre svega klasicno shvacen pojam suvereniteta i ispitacemo kakvu ulogu taj pojam moze da ima u jednoj normativnoj viziji savremenih medjunarodnih odnosa. Branice se teza da uprkos globalizacijskim trendovima u svetu, drzavno shvatanje suvereniteta vezano za pojam nacije-drzave mozda treba i dalje da ima kljucnu ulogu u sistemu medjunarodnih odnosa jer je to najcelishodniji nacin da se ostvare zahtevi za pravdom i mirom na nivou kolektivnog delanja naroda kako unutar drzave tako i na medjunarodnom planu. (shrink)

Ricœur postavlja interesantnu definiciju utopije i ideologije. Svako društvo, s namjerom da ostane više ili manje stabilno, mora doseći ravnotežu među njima dvjema. Oslanjajući se na njegovu definiciju, pokušat ćemo razvrstati i »školsko« poimanje globalizacije. Traži se odgovor na pitanje radi li se pretežito o ideološkom ili ponajprije utopijskom pristupu aktualnih školskih politika. Od posebnog zanimanja za nas jest pitanje u čijem je interesu sve izraženija unifikacija školstva, stavi li se pod povećalo primjer Bolonjske reforme. Je li ovdje riječ o (...) spletu ekonomskih interesa, ili o potrebi čovjeka kao bića u smislu individue i njezinih prava, naglasimo li u obrazovnom procesu općenitost, jedinstvo, usporedivost te kompetenciju. Je li globalizacija na polju školstva ništa drugo doli izazov vremena, ili se tu pak podilazi zahtjevima određenih ekonomskih interesa izvjesnog složenog kapitalnog sistema? Čini se kako smo iznova razapeti između utopije očekivanja univerzalnog bratstva i ideologije opravdavanja interesa pojedinih skupina. (shrink)

This article discusses the merits of teaching legal analysis and writing and of developing a legal writing program at a faculty of law, and recommends that law faculties around the world incorporate this subject. Once absent from the American law school curriculum, this subject has become a required subject in all American law schools over the past 25+ years. The article suggests steps for implementing a legal writing course or program, and offers a variety of resources for doing so.

The present article aims to show the effects that the coalescence of liberal democracy and globalisation has on the law as a social institution. The law as a social institution is one of the key foundations for the social integration of modern society, which is why we may suggest a reasonable assumption that the role of the law in modern Western societies should be growing in significance. However, the coalescence of liberal democracy and globalisation is a consequence of the evolution (...) of modern Western civilisation and the main context of its further development that gives feedback to the very development process. The analysis of the crisis of the financial capital makes us question the previous assumption because the essence of the law as a social institution lies not in its legal regulation but in its self-regulation that should increase the society’s trust in different institutions, including the financial capital. The present research makes an attempt to answer the following questions: 1) what is the traditional role of the relationship between society and the law as a social institution? 2) what are the most important social consequences of the coalescence of liberal democracy and globalisation? 3) what is the significance of the legal culture under the circumstances of the coalescence of liberal democracy and globalisation? These questions have determined the structure of this paper. (shrink)

The present article explores the inner tensions of the legal culture in consumer society as a consequence of the interaction between democracy, liberalism and market economy under globalization. The interaction between democracy and modern political thought has given rise to liberal democratic society, moral and religious pluralism, and modern law. The interplay between liberal democracy and the market (“new liberalism”) has generated the idea of “instrumental reason”, whose penetration into many realms of life has transformed the structure of society and (...) democracy itself: consumer society and a dangerous tendency of social decline prevail. Under the expansion of globalization and social decline, instrumental law may not be enough to ensure the functioning of society. Consumer society does not understand modern law and thus renders it inefficient. (shrink)